komunizam (franc. communisme < engl. communism, od lat. communis: zajednički, opći), ideja savršenoga, besklasnoga društva potpune jednakosti ljudi. Politička ideologija utemeljena na ukidanju privatnoga vlasništva i na uspostavi zajedničkoga vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. Također politički pokret koji obuhvaća ukupnost komunističkih partija, organizacija i skupina u svijetu, odnosno politički sustav totalitarne jednostranačke vlasti. Ideja komunizma duboko je utkana u povijest zapadnog mišljenja, seže u doba antičke Grčke i nastanka kršćanstva. Pojavila se kao mit o raju na Zemlji, zlatnom dobu u kojem su ljudi živjeli u prirodnom stanju potpune jednakosti. Ideja besklasnoga društva, u kojem su sredstva za proizvodnju i distribuciju u vlasništvu cijele zajednice, izložena je u mnogobrojnim utopijskim djelima, kojima je osobito bilo bogato razdoblje prijelaza iz feudalizma u kapitalizam. Tada se u zapadnoj Europi pojavio velik broj mislilaca koji su zagovarali ideju komunističke zajednice: T. Campanella, T. More, Morelly, E. Cabet, Ch. Fourier, R. Owen i dr. Kao ideologiju i pokret komunizam su polovicom XIX. st. utemeljili K. Marx i F. Engels, koji su svoje naučavanje nazivali znanstvenim socijalizmom, odnosno znanstveno utemeljenim projektom, za razliku od romantičnog idealizma utopijskoga socijalizma. Marx i Engels pojmom komunizam označavali su besklasno društvo budućnosti, a pojmom socijalizam prvu, nižu fazu uspostave takva društva. Svoju radikalnu političku skupinu, osnovanu 1847., nazvali su Savezom komunista. Pojam komunizam u to se doba proširio kao oznaka radikalnih socijalističkih ideja i pokreta, koji su revolucijom nastojali ostvariti potpuni preobrat društva, dok je socijalizam označavao umjerenije projekte i pokrete kojima se željelo postupno popraviti postojeće društvo prema nekom socijalističkom idealu. Nakon sloma revolucije 1848. izraz komunizam kao oznaku stranke ili pokreta u dijelu marksistički usmjerena radničkog pokreta sve je više zamjenjivao izraz socijalna demokracija, a izraz komunizam rabio se u značenju Marxove teorije besklasnoga društva kao konačnoga rezultata razvoja povijesti. Razlike u marksističkom dijelu radničkoga pokreta, koje su zaoštrene potkraj XIX. st. raspravom između revizionista i ortodoksnih marksista o slomu kapitalizma, a produbljene izbijanjem I. svjetskog rata, postale su definitivne s pobjedom boljševičke partije u Listopadskoj revoluciji 1917. Pod Lenjinovim vodstvom uspostavljen je prvi komunistički režim u svijetu (tzv. diktatura proletarijata), provedena radikalna agrarna reforma i podržavljenje industrije, trgovine i banaka, zabranjene su sve stranke i uvedena jednostranačka vladavina. U ožujku 1919. Lenjin je osnovao Komunističku internacionalu (skr. Kominterna) kao instrument svjetske komunističke revolucije, u koju su se učlanjivala lijeva krila bivših socijaldemokratskih stranaka, konstituirana u komunističke partije. Pod izravnim ili neizravnim utjecajem Sovjetskoga Saveza komunizam je nakon II. svjetskog rata bio uspostavljen kao vladajući politički sustav i ideologija u državama srednje i istočne Europe, te u velikom dijelu Azije i Afrike. Nastojanje SSSR-a na potpunoj kontroli nad komunističkim partijama dovelo je do stvaranja Informbiroa (1947) i sukoba s vodstvom KP Jugoslavije. Nakon sukoba s Informbiroom 1948. i prvih procesa demokratizacije, komunistička se ideologija u Jugoslaviji inovirala uvođenjem samoupravljanja, koje je bilo shvaćeno kao jugoslavenski oblik prijelaza u komunizam pa je predstavljalo specifičnost jugoslavenskog socijalizma u odnosu prema SSSR-u i zemljama tzv. narodne demokracije. Jugoslavenski komunizam (titoizam) razumijevao je neovisnu vanjsku politiku prema SSSR-u, politiku nesvrstanosti na svjetskom planu, te oblike ekonomske demokracije (samoupravljanje) i tržišnoga socijalizma koji su bili stanovit demokratski otklon od realnoga socijalizma. Nakon Staljinove smrti (1953) započeo je dug proces destaljinizacije, u kojem su bile uklonjene neke izrazito represivne crte komunističkog režima i ideologije, ali je taj režim konsolidiran nizom intervencija u Poljskoj, Istočnoj Njemačkoj, Madžarskoj i Čehoslovačkoj. Potkraj 1960-ih komunizam se u obliku tzv. realnoga socijalizma propagirao kao univerzalni model socijalističkog poretka, koji je podrazumijevao vlast komunističke partije u državi, prevlast političke sfere nad društvenom te nametanje obvezatnih modela mišljenja i obrazaca kulture. Polovicom 1970-ih neke europske komunističke partije, nastojeći prilagoditi komunističku ideologiju parlamentarnoj demokraciji, prihvatile su strategiju »eurokomunizma«. U drugoj polovici 1980-ih SSSR se pod vodstvom Gorbačova pokušao reformirati (perestrojka i glasnost), ali najradikalniji pokušaj reforme komunističkog sustava doveo je do njegova sloma. Na početku 1990-ih komunizam je napušten kao vladajuća ideologija i sustav u mnogim zemljama svijeta. Slomom sustava realnoga socijalizma u SSSR-u i državama središnje i istočne Europe komunizam je prestao biti utjecajna ideologija i model socijalizma, iako je ostao vladajućom ideologijom i poretkom u znatnom dijelu svijeta (Kina, Kuba, Vijetnam i dr.).
